“STAZA ŽIVOTA LUKE LAUSA”
“NOVA HRVATSKA”, dijasporska tiskovina u Australiji donijela je razgovor s poznatim pjevačem, kompozitorom, skladateljem Stjepanom Sabljarićem koji živi i radi u Karlovcu a razgovor je bio vezan za knjigu koja nosi naslov “STAZA ŽIVOTA LUKE LAUSA” a čiji je on autor.
Naime Stjepan je poput Marka Marulića ili Ivana Gundulića ali ne i tako davnog Andrije Kačića Miošića u umjetničkom opusu od 620 rimovanih kitica opisao život našeg poznatog djelatnika u Hrv. Zajednici Sydney-a Gosp. Luke Lausa.
Napominjemo da je Gosp. Luka Laus od 1988. god. pa sve do 2009. god. bio aktivno uključen u promidžbi Hrvatske i Hrvata u gradu Sydney-u i bio jedan od vrlo popularnih radijskih voditelja, komentatora a posebno su bile udarne njegove političke i nadasve jako slušane emisije.
Laus je od 1988. god. do 2006. god. bio glavni i odgovorni urednik radijskog programa koji se zvao “DOMOBRAN” da bi nakon zatvaranja te radijske postaje vodio političke i kontakt emisije na Hrv. Radiju Australija do 2001 god. a od 2001 bio suosnivač Narodnog Radija i tamo do 2009.god. vodio također političke i kontakt emisije
Razgovori koje je vodio s poznatim osobama iz političkog, društvenog i javnog života su bili izuzetni. Posebno razgovor s kćerkom Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, gospođom Višnjom Pavelić, je zapravo jedini intervju koji je ona ikada ikome dala iz svog skromnog doma u Madridu gdje je živjela zadnjih šezdesetak godina. Zatim razgovor sa Davorom Pavunom je jedan od razgovora koji se ne može lako zaboraviti. Admiralom Davorom Domazetom-Lošom itd. itd.
Luka Laus se prestao baviti novinarstvom unatrag 8 godina i danas se bavi kolekcionarstvom a specijalnost su mu Militaria i Fotografija.
Gosp Laus možete li nam reći od kada datira Vaše poznanstvo sa Stjepanom Sabljarićem?
Pa Stjepana sam upoznao 1993 god. za vrijeme njegovog gostovanja u Australiji kada sam ga pozvao u svoju radijsku emisiju.
Vodili smo tada jedan razgovor koji je bio isključivo namijenjen njegovoj posjeti ovoj drugoj nam domovini Australiji i njegovim nastupima odnosno koncertima koji su bili zakazani. Ali, pošto je to, kao što i sami znate, bilo u vrijeme Domovinskog rata svakako da smo se dotakli i tema vezanih za brutalnu i prljavu agresiju koju je JNA odnosno Srbija tada izvršila na našu Domovinu. Posebno me se dojmilo to, što je Gosp. Sabljarić tada pjevao humanitarno što znači da je sav prikupljeni novac bio namijenjen u obrambene svrhe tj. pomoć ranjenoj domovini. Saznavši to, sve sam snage upotrijebio kako bi taj koncert uspio, i kako bi privukli što više ljudi.
I uspjeli smo. Uspjeli smo u toj mjeri da je dvorana u Punch Bowll klubu u Sydneyu tada bila dupkom puna, toliko puna da su ljudi stajali na nogama i nije bilo jednog praznog mjesta u dvorani. Sabljariću je to ostalo u sjećanju a poglavito moj angažman u uspjeh tog koncerta pa su nas te zajedničke želje i nastojanja još više zbližila. Ostali smo prijatelji do današnjih dana i kad god sam posjećivao Domovinu uvijek smo se sastali u njegovoj kući koja se nalazi nedaleko od grada Karlovca i tako uz kapljicu graševine osvježavali sjećanja na to vrijeme.
I kako je došlo do toga da se Sabljarić uhvati pisanja knjige o Vama?
Pa sasma slučajno i jako dobro se sjećam detalja. Naime vozili smo se u Sabljarićevom automobilu iz Karlovca prema Švarči gdje Stjepan živi. Mislim da je to bilo 2005 godine.
Bio je tu s nama u društvu i Josip Zorić naš lokalni glazbenik i pjevač i na toj relaciji Karlovac-Švarča Sabljarić je počeo recitirati neku njegovu novu komponiranu pjesmu. Meni se toliko ta pjesma svidjela da sam tražio da ju Stjepan nekoliko puta ponovi. I pri svakom novom susretu tražio sam od Sabljarića da mi pjeva i svira po još ne znam ni sam koliko puta ponovio bi Stjepan tu njegovu pjesmicu koja je bila tako komična i interesantna. Znate i ja sam nekada bio jedan mali glazbenik, pa me i s te strane Sabljarić zanimao.
Tada je Stjepan rekao da će napisati knjigu o meni da je to njegova želja i nakana još iz 1993. god. kada me upoznao u Sydney-u i da će to biti rimovana priča o mom životu.
I tako su godine prolazile dok Stjepan nije negdje pred kraj prošle godine zatražio od mene informacije, podatke a koji su mu potrebni kako bi napisao knjigu o meni.
Ja sam mu poslao sav traženi materijal i eto, da stvar skratim, nedavno sam dobio od njega sve to ukomponirano, napisano, sav taj pisani material koji je prilično obiman i cjelovit i kojeg bi trebalo kompletirati u knjigu. Ja sam sve to sam napravio dao u tisak i evo knjiga je već tu.
Možete li nam opisati kako će knjiga izgledati?
Pa kao što sam rekao. Knjiga je prilično obuhvatna jer je u njoj sažet cijeli moj život od rođenja pa do danas. Čak seže i dalje od mene pa su i moji preci opisani, moje mjesto, običaji, tradicija, moji prijatelji itd. Ali što je najinteresantnije knjiga je pisana u osmercu s preko 620 rimovanih kitica i na preko 170 stranica s dosta fotografskog materijala. Vrlo interesantno i vjerujte jednom kada vam knjiga dođe u ruke i počnete čitati nema stajanja jer je pisana na takav način da svaki novi redak svaka nova kitica otkriva nešto novo i čitatelja tjera da dozna što sve donosi svaka nova stranica. Dakle cijeli moj život je u toj knjizi. Svi moji uspjesi, neuspjesi, moje avanture, zgode i nezgode, ambicije, želje, nade – ostvarene, neostvarene itd … Knjiga u kojoj svatko može pronaći sebe. Knjiga u kojoj će te zaplakati ali koja će vas i nasmijati jer normalno svi mi u svojim životima imamo veselih i tužnih trenutaka. . Posljednjih nekoliko stranica uključuje nekoliko mojih poetskih radova a koji ponajviše govore o mojim roditeljima mojem mjestu a koji mi toliko nedostaju.
Ja sam se, znate, u svojoj ranoj mladosti bavio pisanjem, poezijom pa sam tako čak na jednom natječaju za najljepšu ljubavnu priču u magazinu koji se zvao” FELJTON” 1965 god. dobio na poklon zlatan prsten od DARWILA. Prsten sreće se zvao taj književni natječaj. No to je druga priča, vratimo se knjizi.
Knjiga je veličine 21cm X 14cm na gloss papiru a naslovna stranica je u boji.
Čujem da je naslovnu stranicu tj. korice za tu Vašu knjigu napravio Charles Billich?
Ja i Charles smo dugogodišnji prijatelji, i više od toga. I ja ga cijenim ponajprije kao iskrenog i poštenog čovjeka a onda kao vrhunskog talentiranog slikara. Njegov životni put je dosta sličan mome i naši karakteri su jako identični.
Da. Kada sam mu ispričao priču o tiskanju knjige on se sam ponudio i izrazio želju kako bi on radio korice za tu moju knjigu.
Posebno sam bio počašćen time na čemu se Charlesu od srca zahvaljujem. I zaista je napravio to jest nacrtao sliku za naslovnu stranicu što jos više daje vrijednost ovoj mojoj knjizi. Dakle jednog dana tko bude imao knjigu u ruci imat će i umjetnički rad Charlesa Billicha.
Naslovnica prikazuje mene kao malog dječaka koji se nalazi na jednoj stazi koja ide u nedogled a zadnja pak stranica je moj portret kojeg je također izradio Charles Billich ali suprotno od prve stranice. Tamo sam jako mali a ovamo dosta stariji. Dakle jedan uočljiv contrast i raspon u godinama.. Dakle simbol mladosti i starosti! Početak staze i kraj staze iako kraj još nije tu ali bit će kad tad...
Dali je knjiga već dostupna i gdje se može nabaviti?
Knjiga je dostupna za sve dobronamjerne, za sve one koji prepoznaju moj obol poglavito moj trud, rad i doprinos tijekom Domovinskog rata.
U danima kada smo svi bili jedno i svi bili spremni dati sve za spas domovine i obranu kućnog praga. Vašom pomoći, Hrvatice/Hrvati, a mojim zalaganjem poslane su stotine tisuća dolara raznim bolnicama, ranjenicima, ustanovama širom Lijepe naše. Za sve one koji me znaju ali ne dovoljno a žele me upoznati još bolje, onda je ova knjiga idealna prilika iako ja nisam ništa drugačiji ili bolji od bilo kojeg Hrvata i Hrvatice. Ja osobno nikada ne bi pisao niti govorio o sebi jer sam uvijek bio skroman i mali čovjek, ali uz veliku želju i nastojanja mog prijatelja Gosp. Stjepana Sabljarića koji je znao vrednovati moj doprinos u obrani Domovine, moja zalaganja i ljubav prema svom hrvatskom narodu i rodnoj grudi pa ponajviše iz tog razloga je i nastala ova knjiga. I nakon što sam pročitao njegov uradak bio sam jako zadovoljan što će dio mene bar negdje ostati zabilježen i istina o meni o mom životu. Jer kada drugi nisu htjeli reći istinu o meni, zahvaliti, oni koji su to trebali a nisu i čija je to bila dužnost, onda je to trebao, možda iz nekih nedokučivih razloga, učiniti Stjepan Sabljarić. Da nije Stjepan, možda bi tko zna, netko drugi ili treći, u svakom slučaju prostora ostavljamo….
